Top
m

Monografija Milan Popović

  |    |    |  Monografija Milan Popović

autor: Zdravko Vučinić

monografija
2012-12-10

Izdavač: Prodajna galerija “Beograd”
Meki povez, ćirilica, cena 500 din.

Slikarstvo Milana Popovića, nastajalo u vreme glavnih tokova naknadne (posleratne) moderne u Srbiji, od kojih je jedan, onaj tzv. apstraktne umetnosti, privlačio glavninu istorijskoumetničkih, umetničkokritičkih i teorijskih napora, pripada jednom od tih glavnih tokova evropske posleratne umetnosti, čiji su se predstavnici u svojim stvaralačkim istraživanjima dosledno držali modernističke figuracije. To što su ovi za svoga vremena privlačili manje pažnje moglo bi se, i to dobrim delom, objasniti lošim samorazumevanjem umetničke kritike i teorije umetnosti u jednoj kulturi koja je okretanjem, pretežnim i gotovo isključivim, tzv. glavnom toku moderne, pokazivala kompleks „male sredine“.

 

Kulture koje nisu bolovale od takvog kompleksa, razume se, jednaku pažnju posvećivale su svim tokovima moderne, odavno razumevši da, prema jednom od osnovnih učenja teorije moderne, figurativno slikarstvo ne mora nužno biti izvan toka apstrakcije, kako je to, na primer, od početka dokazivano na primeru stvaralaštva Maksa Bekmana. U njima je, uz to, danas, u vremenu postmodernog stanja sve izraženiji napor da se istraže i predstave svi tokovi moderne, kako bi se došlo do njenog stvarnog razumevanja u celini.

Ono što odlikuje slikarstvo Milana Popovića, sada posmatrano u ovom širem sklop, u sklopu šireg sliva evropske moderne, u čijem razumevanju za ozbiljnu istoriju umetnosti odavno ne postoje „zaboravljeni rukavci“, moglo bi se, ovde u glavnim crtama, svesti na sledeće.

Ikonografski sadržaj slikarstva Milana Popovića svoje izvore traži u antičkoj filozofiji, matematici i astronomiji, i to u onim njihovim saznanjima koja su svoj razgovetan uticaj pokazale u naukama, teologiji i umetnosti srednjovekovne Srbije.

Stvârski i formalni sadržaj ovog slikarstva pokazuju, u njihovom uzajamnom odnosu, da je Milan Popović od početka razumeo jedan od osnovnih postulata moderne. Taj odnos naš umetnik nije prevodio do bespredmetnog izraza, ali je uspeo da, uz pomoć onih saznanja, dovede do apstraktnog mišljenja, da ih smesti u ravan „transcendentnog u umetnosti“. Naročito se to vidi u njegovoj upotrebi matematskih znakova, koji izmiču predmentom mišljenju i posmatračevom oku se nude kao formalni sadržaji. Rezultat ovog pojetičkog razmišljanja jeste metafizičko slikarstvo (i to: u naj boljem smislu ovoga imenovanja), koje „dokaze za odgovore na pitanja postavljena u oblasti ovostranog traži u oblasti onostranog“.

Autor studije za ovu monografiju, istoričar umetnosti Zdravko Vučinić, najpredaniji je istraživač i poznavalac stvaralaštva Milana Popovića.

Iz recenzije Zorana Gavrića, prof. Fakulteta primenjenih umetnosti

Meki povez, ćirilica, cena 500 din.
Monografiju možete kupiti u Prodajnoj galeriji “Beograd”.

Kategorija: